Friday, June 10, 2011

BIHAC,JASENICA,SOKOLAC I IZACIC


BIHAC
ili Bisce se prvi put spominje (i grad i varos) 1260 godine. Bio je to slobodni kra­ljevski grad i jedno vrijeme glavni grad Kra­ljevine Hrvatske (metropolis et propugnaculum totius regni Croatiae). Turci su ga zauzeli 1592 i u
nj smjestili jaku posadu. Gradom je zapovijedao dizdar, ali je ovdje bio mnogo vazniji zapovjednik kapetan pod ciju je vlast spadalo u zadnje doba
osim Bisca jos sedam susjednih gradova. Od 1592 g. do krja XVII ili prvih godina XVIII stoljeca bio je Bihac sjediste Bihackog sandzaka. Od 1592 g. pa do kraja XVIII st. bio je najvaznija utvrda u Bosni. U XVII stoljecu bijase Bihac glavno is­
hodiste cetovanja po susjednoj Hrvatskoj, kao sto je do tada bio Kamengrad. Godine 1641 bili su u Bihacu na glasu cetovodje kapetan Idrizaga Velagic, Alaga Ibrahima gic, Ibrahimaga Cerkic, su­vremenici Muje Hrnjice i ostalih u pjesmi opjeva­nih Krajisnika. Posada je od zgode do zgode povecavana. Ta­ko je, napr., na prijedlog Alipase Hekimoglu poslije banjolucke bitke uspostavljen citav dzemat novih
cuvara i o tome izdan berat 11 IX 1150 (2 I 1738). Po anonimnom izvjestaju bilo je oko 1785 na bihackom gradu 28 velikih topova, a posada je
brojila 700 vojnika. Grad je vise puta popravljan i dogradjivan. Po­pravci su vrseni 1592 ili 1593, 1626, 1707, izmedju
1749 i 1754 i 1763 g.
Fadil-pasa je napravio jednu kulu, a pasa Muhsinovic prije 1763 jednu tabiju.
Bihacki je grad bio cetverokutnog oblika, opa­san dvostrukim bedemima. Spoljni zid bio je visok 2 hvata, a sirok 3 1/2 hvata, dok su unutrasnji bili 4 hvata visoki, a siroki 1—4 hvata. Na gradu su bila troja vrata od hrastovine gvozdjem okovana.
Oko grada je bio sa tri strane opkop ili hendek, a sa cetvrte Una. Hendek je bio sirok 4 hvata, a dubok od 1 1/2 do 2 hvata, a za niskog vodostaja Une dubljina mu je iznosila jedva dvije stope.U gradu su bile cetiri kule (Kanli-kula, Du n-
djerska, Zabija i Kapetanov a) i devet tabija (Bendbasa, Ichisar, Velika Kapija, Velika tabija, Dzibagica, Zelengrad, Bijela tabija, Handanagica i Muhsinovica).
Bihacki je grad porusen 1890 i 1891 god. na veliku zalost starih Krajisnika. Ostalo je samo nesto bedema, hendeka i Kapetanova kula. Bihacki je grad bio uvijek dobro snabdjeven svim vrstama oruzja i municije kao i hranom. Go­dine 1833 bilo je po kul ama i po tabijama Bihaca 57 raznih topova, a medju njima bijase ih 13 po­
kvarenih. Austrijske su vojske opsjedale Bihac 1594, 1689, 1698 i 1878 g.
Zadnji bihacki dizdar bio je Muharemaga Delic i bio je na zivotu do iza 1872.

JASENICA
selo, sada pripada Bosanskoj Krupi, a prije Bihacu. Tri su sela ovoga imena, i
to Jasenica Hasanbegova, Jasenica Hadzibegova i Jasenica Turska. U jednoj od te tri bila je mala utvrda, i to po svoj prilici kula. Premda o pro­slosti ove kule nije ni sta poblize poznato, ipak vjerovatno ju je sagradio neki bihacki kapetan. Pri
pacifikaciji Krajine porusio je ovu utvrdu 1837 Mehmed-pasa Vedzihija, a topove i ostalo otpre­mio u Bihac. Godine 1833 su bila ovdje 2 ispravna i 1 pokvaren top.

SOKOLAC
na lijevoj obali Une iznad Bihaca danas je jedan od najbolje ocuvanih gradova u
nas. Prvi put se spominje 1399. Turci su ga za­uzeli 1592. Bio je u sastavu
1592. Bio je u sastavu bihacke kapetanije. Posadom je zapovijedao cehaja. U zadnje doba njegova opstanka bila su u ovom gradu dva topa.
Za vrijeme okupacije 1878 zatvorila se mala ceta Sokoljana u ovaj grad i odbila dva jaca na­padaja okupacionih vojnika. U tim borbama palo je dvanaest Sokoljana, a medju njima dva brata. Po padu Bisca napustili su preostali borci ovaj grad. Sokolac je restaurirao bihacki okruznik
Lothar vitez Berks 1897.
IZACIC
.. Podor Izacica vidi se na jednom uzvisenju uz cestu, sto vodi iz Bisca u Petrovo
Licko Selo. Grad je pripadao plemicima Izacicima, po kojima je i ime dobio. Ovi se plemici spominju prvi put 1501. Bio je to malen gradic. Okruglu kulu pasao je dvostruki zid pravokutnog oblika.
Turci su ga zauzeli 1592, a prije toga dva puta su ga uzaludno opsijedali. Iza 1626 grad je poprav­ljen i u nj smjestena stalna posada. Na poledjini berata, izdanog 1 februarae . 1211 (4 X 1796) Hasanu, cuvaru Izacica, pise da izacicka posada broji 264
nefera sa 22 zapovjednika. Ovim je beratom povi­sena placa Hasanu kao i drugim, jer su razgrani­cenjem s Austrijom izgubili svoje posjede sto su bili vezani uz sluzbu u gradu. Prvih decenija pro­slog stoljeca grad je s okolinom grdno stradao.
Godine 1810 grad je, na ime, grdno ostetio i oko­linu popalio francuski general Marmont, a 1836 isto je ucinio austrijski general Waldstaten. Godine 1833 bio je j edan, a godine 1834 bila
su u gradu dva topa, a oko grada 250 rastrkanih kuca, 1000 stanovnika i od toga 450 sposobnih za borbu. U popisu gradova od 1838 uopste se ne spo­minje.

No comments:

Post a Comment